Biografija Anđelka Milardovića
Anđelko Milardović je studirao politologiju u Ljubljani i Zagrebu. Godine 1981. diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu s temom Znanost kao proizvodna snaga kod profesora filozofije Davora Rodina. Na istom je fakultetu magistrirao 1986. s temom Pojam djelovanja u filozofskoj antropologiji Arnolda Gehlena kod profesorice Branke Brujić. Dana 10. listopada 1989. doktorirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu s temom Spontano i institucionalno političko djelovanje. Sociologijsko političko i politologijsko određenje dva modaliteta političkoga djelovanja, kod profesora Vukašina Pavlovića. Od 1987. trajno je zaposlen u Institutu za migracije i narodnosti u Zagrebu, u statusu znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju, gdje se bavi istraživanjem migracijske politike i sociologijom stranaca u doba globalizacije .
Na studijskim usavršavanjima bio je u Göttingenu (1987.), Bonnu (1991.), Beču (1994.). U Heidelbergu (1994.) boravio je na Institutu za politologiju kod profesora Kluasa von Beymea. Od 1981. do 1987. radio je kao srednjoškolski profesor u Osijeku. Godine 1987. seli u Zagreb, gdje se trajno zapošljava u Institutu za migracije i narodnosti. Na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 2006. godine izabran je u naslovno zvanje redovitog profesora (prvi izbor) iz područja politička teorija.
Od 1997. do 2009. predaje kolegije Politologija, Sociologija politike i Suvremene političke ideje i ideologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a na studiju Mediji i kultura društva Sveučilišta u Dubrovniku Uvod u politologiju, Povijest političkih ideja, Suvremene političke ideje i ideologije. Od 2012. na Sveučilištu u Osijeku predaje Politički marketing na poslijediplomskom studiju. Kao gostujući profesor drži kolegij Sociologija kulture na Visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays u Zagrebu. Na Visokoj školi za primijenjeno računarstvo iz Zagreba izvodi kolegije Sociologija informacijskoga društva i Sociologija globalizacije. Na Visokoj školi za informacijske tehnologije (VSTE ) izvodi kolegij Sociologija informacijskog društva. Odnedavna na Sveučilištu Sjever u Koprivnici i Varaždinu , u kojem je djelovao prvi studij politologije u Hrvatskoj, predaje Pojmove politike i ideje.
Godine 1994. u Osijeku je utemeljio nakladničku kuću Pan liber, specijaliziranu za područje politologije; godine 2001. Centar za politološka istraživanja (www.cpi.hr), specijaliziran za istraživanje tranzicije, globalizacije, političkih stranka i sustava, čiji je dugogodišnji voditelj.
Za studija na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu pod utjecajem je profesora njemačke filozofske i sociološke škole. Hegel, Marx, Nietzsche, Husserl, Heidegger te predstavnici njemačke filozofske antropologije Plessner, Scheller i Gehlen filozofi su čija je djela studirao. Iz područja filozofske antropologije obranio je magistarski rad Pojam djelovanja u filozofskoj antropologiji Arnolda Gehlena. Što se sociologa iz germanskoga kruga tiče, najviše traga ostavili su Max Weber, Alfred Schütz, Georg Simmel, Niklas Luhmann, a u posljednje vrijeme Ulrich Beck s interpretacijom globalizacije i društva rizika.
Tijekom istraživačke i nastavničke karijere orijentirao se na filozofiju politike, povijest političkih ideja i političku teoriju, s posebnim osvrtom na suvremene političke ideje i ideologije. U kontekstu teorije političkih sustava i komparativne politike pojavio se kao priređivač hrestomatija iz područja političkih sustava Austrije i Savezne Republike Njemačke. Krajem devedesetih godina 20. stoljeća počeo se baviti sustavnim istraživanjem različitih dimenzija globalizacije, a u posljednje vrijeme političkom teorijom demokracije odnosno post demokracije u doba globalizacije.
Područje istraživanja
Nakon završetka studija politologije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (1981.) pod utjecajem filozofije i političke teorije bavi se sistematizacijom znanja o politici i političkim ideologijama.
Istraživanju strukture politologije prethodilo je bavljenje poviješću hrvatske i svjetske politologije. Rezultati istraživanja povijesti hrvatske politologije podastrijeti su u hrestomatiji Milardović, A.; Cipek, T.; Šišak, M. 1995. Hrvatska politološka tradicija. Pokazalo se da je prvi studij političkih znanosti bio utemeljen u kraljevskom gradu Varaždinu. Studij je utemeljen Aktom Marije Terezije o osnivanju Političko-kameralnog studija 1769. godine [1] Osnovan je pod utjecajem kameralistike iz 18.
stoljeća, koja se studirala na njemačkim sveučilištima, s namjerom poboljšanja upravnih i financijalnih prilika u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji. Studij je djelovao u Varaždinu dvije godine. Kasnije je preseljen u Zagreb na Pravni fakultet. Bila je to prva visokoškolska institucija na kojoj se izučavala politologija u Hrvatskoj, u 18. stoljeću, u doba monarhije.
Godine 1962. u Zagrebu je, u doba nedemokratskog režima ili lijeve totalitarne diktature , utemeljen Fakultet političkih nauka. Bila je to u kontekstu povijesti hrvatske politologije druga visokoškolska institucija iz politologije(vidi izvorni osnivački dokument kojega je potpisao Vladimir Bakarić pod naslovom : Odluka o osnivanju Fakulteta političkih nauka u Zagrebu. Sabor Narodne Republike Hrvatske, 1962.
FPN/FPZ je i poslije demokratske tranzicije 1991. zadržao državni monopol u području edukacije politologije. Riječ je o pedesetogodišnjem institucionalnom monopolu FPN/FPZ , kako u doba lijeve totalitarne diktature ,tako i simulirane demokracije,pluralizama i konkurencije.
Poradi demonopolizacije i pluralizma, Milardović je 2001. osnovao privatni Centar za politološka istraživanja.[2] Bila je to treća institucija u povijesti hrvatske politologije utemeljena u doba minimalne /simulirane demokracije. Centar za politološka istraživanja nedavno je obilježio desetogodišnjicu uspješnoga rada.[3] Centar danas djeluje u sastavu Visokog učilišta Vern iz Zagreba.
Znanstveni interes za povijest i sistematizaciju znanja o politici Milardović je zaokružio je knjigom Uvod u politologiju, 1997. Knjiga je 2014. doživjela drugo izdanje u statusu prvog sveučilišnog udžbenika . To prvi i jedini sveučilišni udžbenik u pedeset godišnjoj povijesti hrvatske politologije nastao izvan kruga Fakulteta političkih nauka/znanosti. Milardović je objavio i dva kraća izbora tekstova s uvodnim studijama, kao što su Prinosi za povijest politologije, 1998. (svjetska politologija) i Metodologija politologije.
Krajem devedesetih Milardović se orijentira na istraživanja tranzicije i različitih dimenzija globalizacije. Bio je to zaokret više prema sociološkim temama. U prvom razdoblju intenzivnog istraživanja globalizacije, od 2002. do 2006., objavio je izbor tekstova: Milardović, A.;
Riggs, F. W.; Teune, H. 2002. Mali leksikon globalizacije ; autorske knjige Pod globalnim šeširom, 2004., Populizam i globalizacija, 2004., Političke stranke u doba tranzicije i globalizacije, 2006. godine.
U drugom istraživačkom ciklusu na temu globalizacije, post modernih društava i kultura objelodanio je knjige Zapadni balkon. Fragmenti o politici Zapada, 2009., Globalno selo. Sociologija informacijskoga društva i cyber kulture, 2010., Druga moderna. Fragmenti o kulturi Zapada, 2011., i Tri eseja o euroskepticizmu. O semiotici euroskepticizma, 2012. godine.
Posljednjih nekoliko godina bavio se fenomenološkom sociologijom i sociologijom znanja. Pod utjecajem je Alfreda Schütza, Georga Simmela i čikaške sociološke škole. Rezultat tog bavljenja najnovija je knjiga Stranac i društvo. Fenomenologija stranca i ksenofobije, 2013. Knjiga je dio znanstvenog projekta Interkulturalni pristup etničkoj različitosti i identitet: Hrvatska – Europa, koji se provodio u Institutu za migracije i narodnosti od 2008. do 2013. godine. Knjiga je 2014. godine predložena za državnu nagradu za znanost. Godine 2014. Milardović je objavio zbornik radova Stranci pred vratima Europe.
Od 2002. do 2013. sudjelovao je u različitim znanstveno-istraživačkim projektima kao voditelj ili suradnik. Vodio je projekt Manjine u procesu globalizacije (IMIN, 1997.-2002). Bio je članom projektne skupine na projektu Hrvatska u procesu globalizacije – promišljanje i anticipacija budućnosti (Centar za politološka istraživanja Zagreb, 2003.-2006.; voditeljica: Jasmina Lažnjak). Vodio je projekt Globalizacija politike i refleksije na hrvatsko društvo i državu 21. stoljeća (Centar za politološka istraživanja Zagreb, 2008.-2012.). Bio je suradnikom na projektu Interkulturalni pristup etničkoj različitosti i identitet: Hrvatska – Europa (IMIN, 2008.-2012.; voditeljica: dr. sc. Jadranka Čačić-Kumpes). Sudjelovao je na više međunarodnih znanstvenih konferencija. Njegov najnoviji znanstveno-istraživački interes je istraživanje demokracije u doba globalizacije, s posebnim osvrtom na post demokraciju i simulaciju demokracije i post modernu teoriju demokracije s kritikom oligarhije kao neprijatelja i mrzitelja demokracije.